pohara.me

Istorija Velike pohare Perasta

P

isani izvori ka┼żu da je 22. juna 1624. godine flota od petnaestak galija, sa oko 2000 berberskih gusara iz Tunisa i Al┼żira, iznenada uplovila u Boku Kotorsku. Flota je pro┼íla pored Herceg Novog, koji je u to doba bio pod kontrolom Otomana, i uputila se u dubinu zaliva da bi se u pove─Źerje okomila na Perast. Pera┼ítani sa skromnim brojem branitelja nisu im se mogli oduprijeti. Tada, u ljetnjem razdoblju, Perast je prakti─Źno bio bez radno sposobnih i za odbranu spremnih mu┼íkaraca. Ve─çina pomoraca bila je na plovidbenim zadacima.

Gusari su iz Perasta ponijeli u tu─Ĺinu sve ┼íto im je do┼ílo pod ruku, od zlata i srebra, preko umjetni─Źkih djela i namje┼ítaja – pa i samih gra─Ĺana. Na udaru su bili ┼żene, djeca, starci i bogatstvo prona─Ĺeno u palatama i crkvama. Poharana su i ┼íkolji (ostrva) pred Perastom, Sveti Juraj (─Éor─Ĺe) i Gospa od ┼ákrpjela, sa kojih je oplja─Źkano sve ┼íto se moglo ponijeti, dok su gra─Ĺevine o┼íte─çene, kao i Crkva Svetog Nikole u gradu. Za gusarima je ostao samo goli kamen.

O posljedicama razaranja hroni─Źar je zabilje┼żio: ÔÇ×Opusto┼íi┼íe grad, oplja─Źka┼íe ku─çe i crkve. Odvedo┼íe mno┼ítvo stanovni┼ítva, koje se kao bez glave razbje┼żalo u brdo i kojekuda pred gusarskim bijesom, me─Ĺu njima i mno┼ítvo ┼żenskog svijeta, pa i nejake dobi. Gusari odvuko┼íe sa sobom 415 du┼ía. Dakle, golema nesre─ça za mjesto. Gusarima su i┼íli na ruku turski zapovjednici u Herceg Novom.ÔÇť

Me─Ĺutim, i pored gubitka blaga i ve─çine stanovni┼ítva koje kao roblje bije┼íe odvedeno u daleku Afriku, Pera┼ítani se nisu predali. Kako se dvije tre─çine pera┼íkih pomoraca, zajedno sa svojim brodovljem, nalazilo na trgova─Źkim putovanjima u trenutku napada, baza pomorskog prosperiteta ipak nije uni┼ítena.

Iako su neki od preostalih Pera┼ítana pomi┼íljali da se isele iz Boke Kotorske, do toga nije do┼ílo. Podr┼íka iz Mleta─Źke republike i bratskih gradova nosila je jasnu poruku da ne odlaze, ÔÇ×jer na drugome mjestu, koje ne bi bilo Perast, vi ne biste bili Pera┼ítani, i s imenom bi se izgubio ujedno i spomen i ─Źast odli─Źnih djela i juna┼ítva va┼íih pre─Ĺa i vas samih. ┼áto vas dr┼żi kod drugoga naroda u cijeni i dobru glasu, a kod nas vas ─Źini mnogo zaslu┼żne i drage.ÔÇť

U te┼íkim godinama nakon Pohare, bilo je mnogih i raznovrsnih poku┼íaja da se oteti ljudi povrate iz tu─Ĺine, ┼íto kroz direktne otkupe, ┼íto kroz djelovanje diplomacije ili druge poduhvate. Pera┼ítani su u to vrijeme preduzimali najrizi─Źnije pomorske poslove kako bi zaradili sredstva za otkup otetih, a zabiljele┼żeni su i pozajmice, prodaja brodovlja i druge imovine, solidarnost sunarodnika i podr┼íka Mleta─Źkog senata. Ipak, samo su neki od otetih vra─çeni u Perast.

Ukupna ┼íteta gusarske pohare Perasta 1624. godine, iznosila je preko 100.000 dukata, ne ra─Źunaju─çi popaljene ku─çe ni novac koji su pera┼íki kapetani izdvajali za otkup rodbine iz gusarskog ropstva. Poslije obnove grada, Perast je u drugoj polovini XVII vijeka najprije uspio da se odupre otomanskim napadima (najzna─Źajnija bitka iz tog perioda bio je Pera┼íki boj 1654. godine), a zatim i da bude na ─Źelu jedinica koje su 1687. godine oslobodile Herceg Novi i tako, poslije vi┼íe od dva vijeka, protjerali Otomansku imperiju iz Boke Kotorske.┬á

Perast je tokom istorije preuzimao na sebe ulogu borca protiv gusara i piraterije, jer Mleta─Źka republika nije uvijek mogla da garantuje slobodnu trgovinu na Jadranu. Me─Ĺutim, istorijski izvori govore i da su mnoge primorske zajednice strahovale od pera┼íkih pomoraca kao gusara koji se ne uzdr┼żavaju od otimanja trgova─Źkog tereta brodovlju koje nije bilo pod prijateljskom zastavom.┬á